Kockanje i mladi
Bezizlazna borba protiv automata za kockanje
Ovisnost o igrama na sreću je velik društveni problem. Države čine sve da ga suzbiju zabranom reklamiranja i sličnim mjerama. No najveća opasnost još uvijek vreba u igraonicama iza ugla.
Još samo jedna kovanica, još samo jedna igra. Možda je to "ona prava". To je mantra milijuna igrača koji u polumračnim igraonicama s automatima za kockanje diljem Europe iz dana u dan uz monotone hipnotizirajuće zvukove gube milijune. Na kraju je uvijek vlasnik igraonice (ali i država) taj koji pobjeđuje.
Od kockanja do kriminala
Među svim ovisništvima o igrama na sreću su upravo one koje su povezane s kockanjem na automatima u obližnjoj gostionici najopasnije. Posebno pogođena skupina građana: mladi iz useljeničkih obitelji, često bez posla, bez perspektive.
Hiptnotizirajuća atmosfera
U Njemačkoj ovaj socijalni problem potvrđuju i najnovije precizne statistike koje pokazuju da u najvećoj članici Europske unije 300.000 osoba pripada u kategoriju tzv. patoloških kockara. 75 posto njih je ovisno o automatima za kockanje. Druga dva najopasnija oblika igara na sreću su kladionice i online-poker. Popularnost automata ima i svoje psihološko objašnjenje. "Što je kraće razdoblje između igre i rezultata to je veći potencijal za ovisnost", kaže Richard Stelzenmüller koji na LVR-klinici (Landesverband Rheinland) u Bonnu radi s ovisnicima o igrama na sreću. U međuvremenu razgovori s ovisnicima o igrama na sreću nalikuju razgovorima s ovisnicima o drogama i vrte se oko pitanja u vezi upletenosti u kriminal. Jer sve više ovisnika o igrama na sreću do novca dolazi ilegalno, najčešće krađom.
Slaba kontrola države
No usporedba s drogom ne prestaje samo na ovoj razini. I kod kockara igra isprva smanjuje stres i tako stvara ovisnički odnos koji, i tu ne prestaje usporedba s narkomanskom scenom, razara obitelji i socijalne strukture, vodi u kriminalne vode. Samo u Njemačkoj se godišnje prokocka preko četiri milijarde eura. I država ima problem s igraonicama, usprkos porezu koji se slijeva i u državne blagajne. Naime igraonice, za razliku od lutrije, kasina ili kladionica, ne stoje pod direktnom paskom države, barem što se pristupa kockanju tiče. Jer mnogo je lakše kontrolirati punoljetnost osoba u kockarnicama i kladionicama nego na automatima u kutu neke gostionice ili kafića. No postavlja se pitanje zašto država ne postupa energičnije s vlasnicima automata za kockanje. Udruge za prevenciju ovisnosti čak smatraju kako lobi vlasnika igraonica vrši pritisak na političare da zažmire na jedno oko kad je u pitanju kontrola igrača. Osim toga industrija automata se služi raznim trikovima kako bi zaobišla zadana pravila o duljini igre ili najviše dozvoljenoj svoti gubitka po jedinici vremena.
Skandinavski model opet uzor
Paul Gauselmann Kladioničarski "tajkuni" poput vlasnika lanca igraonica "Merkur" Paula Gauselmanna žive dobro od svog posla. Samo "Merkur" godišnje obrne preko milijardu eura. Branša se brani tvrdnjom da i država, tj. gradovi i općine profitiraju od igara na sreću. No ono što se zaboravlja je to da gradovi i općine isto tako snose nesagledive troškove amortizacije socijalnih problema koje sa sobom donosi ovisnost o igrama na sreću. Treba spomenuti i činjenicu da čitave gradske četvrti u kojima se nalaze igraonice ubrzo postaju stambeno neatraktivne za imućnije građane čiji porez na dohodak je i najveći punjač gradskih proračuna. Na kraju puta ovisnici često završe u klinikama, a skupe terapije opet snosi država i zdravstvena osiguranja tj. na kraju opet građani. Stoga su sve glasniji zahtjevi za zabranom automata, ispočetka u ugostiteljskim objektima gdje u pravilu ovisnici po prvi put dolaze u kontakt s igrama na sreću. Stručnjaci za ovisnost poput Tilmana Beckera sa Sveučilišta u Hohenheimu predlažu uvođenje sustava poput onog u skandinavskim zemljama i Kanadi gdje bi se igrači preko interneta prvo morali registrirati za igru i to preko karte koja zaustavi automat prije nego što je prekasno.
Još uvijek se malo govori o kockanju kao ovisnosti
U posljednje vrijeme sve je veći broj ovisnosti o kojima se stidljivo i nedovoljno govori u javnosti. To su prije svega kockanje i klađenje, koji još uvijek nisu 'službena' ovisnost.
Kocka i sve ono što ona nosi u smislu razvoja ovisnosti, u Hrvatskoj je novijeg datuma. Još uvijek se malo govori u javnosti o onome što kocka u stvari jeste i što to može učiniti za osobu, obitelj, a samim time i za društvo u cijelosti.
Nove tehnologije također razvijaju ovisnost. Mladi ljudi sve više vremena provode u virtualnom svijetu, igrajući računalne igrice i pretražujući Internet. Tu su i društvene mreže. Uz pozitivne strane one donose i zdravstvene probleme. Mladi se ljudi ne kreću, ne bave tjelesnom aktivnošću. Gube sposobnost stvarne komunikacije i pismenost. Dr. Kribl podsjeća na važnost uloge roditelja. Dijete se treba osjećati voljeno, sigurno i zaštićeno u svojoj obitelji. Svaka mlada osoba mora imati granice preko kojih ne smije prelaziti, a zadnju riječ u tome treba imati roditelj
Kockanje je danas veliki društveni problem koji još uvijek nije na pravi način tretiran. Kladionice, automat klubovi, casina i slična mjesta su legalni i zakoniti, ali su sa druge strane donijeli i probleme o kojima se danas ne govori i stavlja ih se pod tepih .
Ispovijest:
- Ušao sam u svijet kocke prije desetak godina, sa dolaskom kladionica u Hrvatsku. Ispočetka čak i nisam imao neki interes za njih, ali sam na nagovor prijatelja otišao uplatiti listić i tako je sve počelo. Bavio sam se sportom pa sam bio i donekle upućen, a da stvar bude gora na početku su me krenuli i dobitci. Tada čovjek sebi u glavi stvori sliku da se kladi sa njihovim novcem što je velika greška. Ulozi su na početku bili minimalni, po deset kuna, ali su oni vremenom rasli. Zatvorio sam se dodatno u sebe pa sam i vrijeme kod kuće, iako sam oženjen i imam dijete, provodio prateći rezultate i tražeći razne informacije. Sve sam to nekako skrivao od obitelji kojoj nisam želio priznati da imam problem. Situacija je postajala sve gora i sve ozbiljnija, a ja više nisam imao načina da se izvučem iz toga. Imao sam lijep posao i odličnu plaću koji sam izgubio zbog klađenja. Lijegao sam sa kombinacijama u glavi i budio se sa novim. Listići i kladionica postali su mi najvažniji u životu - svjedoči 38-godišnjak. Usporedo su s ulaganjima rasli i dugovi.
Prošao sam pakao
- Sve je eskaliralo prije dvije godine kada sam bez ikakve grižnje savjesti na listić stavljao i po deset tisuća kuna. Tek kada bih uplatio listić osjećao bih se mirnije. Rasla su i dugovanja pa sam počeo novac za klađenje posuđivati i od prijatelja, ali i kamatara. Kada sve stavim na papir mislim da sam izgubio oko milijun kuna, možda čak i više. Pokušavao sam i razgovarati sa psihijatrima, ali nisam imao snage učiniti taj zadnji korak i krenuti na liječenje. Na kraju sam došao do zida, više nisam imao kamo. Priznao sam sve obitelji i krenuo na liječenje. Trenutno sam u programu resocijalizacije i pokušavam vratiti povjerenje obitelji. Kuća nam je pod hipotekom jer smo digli kredit da vratimo moje nastale dugove. Posla nema, ali sam ipak sretan - riješio sam se zla zauvijek. Samo osobe koje su došle do zida imaju snage otići u izolaciju. Prošao sam pakao i mogu slobodno reći da je kockanje možda i gora ovisnost od droge i alkohola – ispovijest je Slavonca koji je na putu da se vrati u normalan život i koji često svoja iskustva prenosi zainteresiranim građanima.
– Iako do sada nisu rađena nikakva ozbiljna istraživanja, smatra se da oko milijun ljudi u Hrvatskoj kocka od kojih je oko 5 posto patoloških kockara. Ta brojka se penje i do 150.000 građana koji su ovisni o kocki, htjeli to priznati ili ne, i kojima treba stručna pomoć - zaključila je.
Pedagoginja: Marica Andričević
Još samo jedna kovanica, još samo jedna igra. Možda je to "ona prava". To je mantra milijuna igrača koji u polumračnim igraonicama s automatima za kockanje diljem Europe iz dana u dan uz monotone hipnotizirajuće zvukove gube milijune. Na kraju je uvijek vlasnik igraonice (ali i država) taj koji pobjeđuje.
Od kockanja do kriminala
Među svim ovisništvima o igrama na sreću su upravo one koje su povezane s kockanjem na automatima u obližnjoj gostionici najopasnije. Posebno pogođena skupina građana: mladi iz useljeničkih obitelji, često bez posla, bez perspektive.
Hiptnotizirajuća atmosfera
U Njemačkoj ovaj socijalni problem potvrđuju i najnovije precizne statistike koje pokazuju da u najvećoj članici Europske unije 300.000 osoba pripada u kategoriju tzv. patoloških kockara. 75 posto njih je ovisno o automatima za kockanje. Druga dva najopasnija oblika igara na sreću su kladionice i online-poker. Popularnost automata ima i svoje psihološko objašnjenje. "Što je kraće razdoblje između igre i rezultata to je veći potencijal za ovisnost", kaže Richard Stelzenmüller koji na LVR-klinici (Landesverband Rheinland) u Bonnu radi s ovisnicima o igrama na sreću. U međuvremenu razgovori s ovisnicima o igrama na sreću nalikuju razgovorima s ovisnicima o drogama i vrte se oko pitanja u vezi upletenosti u kriminal. Jer sve više ovisnika o igrama na sreću do novca dolazi ilegalno, najčešće krađom.
Slaba kontrola države
No usporedba s drogom ne prestaje samo na ovoj razini. I kod kockara igra isprva smanjuje stres i tako stvara ovisnički odnos koji, i tu ne prestaje usporedba s narkomanskom scenom, razara obitelji i socijalne strukture, vodi u kriminalne vode. Samo u Njemačkoj se godišnje prokocka preko četiri milijarde eura. I država ima problem s igraonicama, usprkos porezu koji se slijeva i u državne blagajne. Naime igraonice, za razliku od lutrije, kasina ili kladionica, ne stoje pod direktnom paskom države, barem što se pristupa kockanju tiče. Jer mnogo je lakše kontrolirati punoljetnost osoba u kockarnicama i kladionicama nego na automatima u kutu neke gostionice ili kafića. No postavlja se pitanje zašto država ne postupa energičnije s vlasnicima automata za kockanje. Udruge za prevenciju ovisnosti čak smatraju kako lobi vlasnika igraonica vrši pritisak na političare da zažmire na jedno oko kad je u pitanju kontrola igrača. Osim toga industrija automata se služi raznim trikovima kako bi zaobišla zadana pravila o duljini igre ili najviše dozvoljenoj svoti gubitka po jedinici vremena.
Skandinavski model opet uzor
Paul Gauselmann Kladioničarski "tajkuni" poput vlasnika lanca igraonica "Merkur" Paula Gauselmanna žive dobro od svog posla. Samo "Merkur" godišnje obrne preko milijardu eura. Branša se brani tvrdnjom da i država, tj. gradovi i općine profitiraju od igara na sreću. No ono što se zaboravlja je to da gradovi i općine isto tako snose nesagledive troškove amortizacije socijalnih problema koje sa sobom donosi ovisnost o igrama na sreću. Treba spomenuti i činjenicu da čitave gradske četvrti u kojima se nalaze igraonice ubrzo postaju stambeno neatraktivne za imućnije građane čiji porez na dohodak je i najveći punjač gradskih proračuna. Na kraju puta ovisnici često završe u klinikama, a skupe terapije opet snosi država i zdravstvena osiguranja tj. na kraju opet građani. Stoga su sve glasniji zahtjevi za zabranom automata, ispočetka u ugostiteljskim objektima gdje u pravilu ovisnici po prvi put dolaze u kontakt s igrama na sreću. Stručnjaci za ovisnost poput Tilmana Beckera sa Sveučilišta u Hohenheimu predlažu uvođenje sustava poput onog u skandinavskim zemljama i Kanadi gdje bi se igrači preko interneta prvo morali registrirati za igru i to preko karte koja zaustavi automat prije nego što je prekasno.
Još uvijek se malo govori o kockanju kao ovisnosti
U posljednje vrijeme sve je veći broj ovisnosti o kojima se stidljivo i nedovoljno govori u javnosti. To su prije svega kockanje i klađenje, koji još uvijek nisu 'službena' ovisnost.
Kocka i sve ono što ona nosi u smislu razvoja ovisnosti, u Hrvatskoj je novijeg datuma. Još uvijek se malo govori u javnosti o onome što kocka u stvari jeste i što to može učiniti za osobu, obitelj, a samim time i za društvo u cijelosti.
Nove tehnologije također razvijaju ovisnost. Mladi ljudi sve više vremena provode u virtualnom svijetu, igrajući računalne igrice i pretražujući Internet. Tu su i društvene mreže. Uz pozitivne strane one donose i zdravstvene probleme. Mladi se ljudi ne kreću, ne bave tjelesnom aktivnošću. Gube sposobnost stvarne komunikacije i pismenost. Dr. Kribl podsjeća na važnost uloge roditelja. Dijete se treba osjećati voljeno, sigurno i zaštićeno u svojoj obitelji. Svaka mlada osoba mora imati granice preko kojih ne smije prelaziti, a zadnju riječ u tome treba imati roditelj
Kockanje je danas veliki društveni problem koji još uvijek nije na pravi način tretiran. Kladionice, automat klubovi, casina i slična mjesta su legalni i zakoniti, ali su sa druge strane donijeli i probleme o kojima se danas ne govori i stavlja ih se pod tepih .
Ispovijest:
- Ušao sam u svijet kocke prije desetak godina, sa dolaskom kladionica u Hrvatsku. Ispočetka čak i nisam imao neki interes za njih, ali sam na nagovor prijatelja otišao uplatiti listić i tako je sve počelo. Bavio sam se sportom pa sam bio i donekle upućen, a da stvar bude gora na početku su me krenuli i dobitci. Tada čovjek sebi u glavi stvori sliku da se kladi sa njihovim novcem što je velika greška. Ulozi su na početku bili minimalni, po deset kuna, ali su oni vremenom rasli. Zatvorio sam se dodatno u sebe pa sam i vrijeme kod kuće, iako sam oženjen i imam dijete, provodio prateći rezultate i tražeći razne informacije. Sve sam to nekako skrivao od obitelji kojoj nisam želio priznati da imam problem. Situacija je postajala sve gora i sve ozbiljnija, a ja više nisam imao načina da se izvučem iz toga. Imao sam lijep posao i odličnu plaću koji sam izgubio zbog klađenja. Lijegao sam sa kombinacijama u glavi i budio se sa novim. Listići i kladionica postali su mi najvažniji u životu - svjedoči 38-godišnjak. Usporedo su s ulaganjima rasli i dugovi.
Prošao sam pakao
- Sve je eskaliralo prije dvije godine kada sam bez ikakve grižnje savjesti na listić stavljao i po deset tisuća kuna. Tek kada bih uplatio listić osjećao bih se mirnije. Rasla su i dugovanja pa sam počeo novac za klađenje posuđivati i od prijatelja, ali i kamatara. Kada sve stavim na papir mislim da sam izgubio oko milijun kuna, možda čak i više. Pokušavao sam i razgovarati sa psihijatrima, ali nisam imao snage učiniti taj zadnji korak i krenuti na liječenje. Na kraju sam došao do zida, više nisam imao kamo. Priznao sam sve obitelji i krenuo na liječenje. Trenutno sam u programu resocijalizacije i pokušavam vratiti povjerenje obitelji. Kuća nam je pod hipotekom jer smo digli kredit da vratimo moje nastale dugove. Posla nema, ali sam ipak sretan - riješio sam se zla zauvijek. Samo osobe koje su došle do zida imaju snage otići u izolaciju. Prošao sam pakao i mogu slobodno reći da je kockanje možda i gora ovisnost od droge i alkohola – ispovijest je Slavonca koji je na putu da se vrati u normalan život i koji često svoja iskustva prenosi zainteresiranim građanima.
– Iako do sada nisu rađena nikakva ozbiljna istraživanja, smatra se da oko milijun ljudi u Hrvatskoj kocka od kojih je oko 5 posto patoloških kockara. Ta brojka se penje i do 150.000 građana koji su ovisni o kocki, htjeli to priznati ili ne, i kojima treba stručna pomoć - zaključila je.
Pedagoginja: Marica Andričević