Nasilje
Što je međuvršnjačko nasilje?
Što je nasilje?
Nasilje je svako namjerno ponašanje koje podrazumijeva smišljene i opetovane postupke ili riječi koje nanose štetu ili bol. Nasilje su postupci koji razaraju, ugrožavaju i na bilo koji način ponižavaju ljudsko biće. Oblici nasilja mogu biti različiti: vrijeđanje, ponižavanje, širenje glasina, ogovaranje, javno ismijavanje, optuživanje, upiranje prstom, prijetnje, izopćavanje, vrijeđanje na rasnoj, etničkoj ili rodnoj osnovi.
Što je nenasilje?
Naučiti rješavati sukobe nenasilno jedna je od važnih vještina koja nam treba cijeli život. Sukobi su svugdje oko nas. Svaki sukob prilika je da odaberemo razgovor, suradnju i zajednički potražimo rješenje. Više o nenasilnom načinu rješavanja sukoba možete pronaći u području rješavanja sukoba.
Oblici i vrste nasilja
Prema (UNICEF-u, 2004) razlikujemo slijedeće vrste nasilja
Tipične karakteristike nasilnika
Tipičnog nasilnika karakterizira agresivnost prema vršnjacima. Uobičajeno je gledište da su nasilnici zapravo vrlo nesretni, tjeskobni i nesigurni te imaju potrebu za dokazivanjem, odnosno privlačenjem pažnje na sebe. Nasilnik ima želju za nadmoći i dokazivanjem on želi kontrolirati situaciju, ne suosjeća i nema poštovanja prema drugima. Često burno reagira. Najčešće o svom ponašanju nasilnik ima pozitivan stav, nikad ne prihvaća gubitak, fizički je jači, zadirkuje, upada u nevolje i tuče se.
Iako se razlikuju po načinima i metodama nasilništva, svi nasilnici imaju neke zajedničke crte (Coloroso, 2004.:39):
Prijezir uključuje (Coloroso, 2004.:40):
Drugim riječima, nasilništvo je arogancija na djelu. Djeca koja se nasilnički ponašaju izgledaju superiorno, što je često maska kojom prikrivaju bol i osjećaj neprilagođenosti. Ona racionaliziraju da im njihova tobožnja superiornost daje pravo da povrijede nekoga prema kome osjećaju prijezir, no u realnosti to je samo izgovor kako bi se osjećali bolje kroz omalovažavanje drugoga.
Tipične karakteristike žrtve
Kao i nasilnici, djeca žrtve imaju različite karakteristike: neki su mali, neki veliki, neki zgodni, neki pametni, neki manje pametni, neki su popularni, a neke skoro nitko ne voli. Jedina stvar koja je zajednička svoj djeci žrtvama jest da su ih nasilnici odabrali. Svatko od njih je bio izdvojen kao objekt prijezira i stoga postao primatelj verbalne, fizičke ili relacijske agresije (agresije u odnosima), iz jednostavnog razloga što je drugačiji na neki način. Kada nasilnik osjeća da može nekoga poniziti da bi se on sam osjećao superiorno (ili potvrdio svoj superiorni status), nije mu teško naći izgovor za nalaženje žrtve nasilja.
Mete mogu biti gotovo svi (Coloroso, 2004.:63):
Nasilje je svako namjerno ponašanje koje podrazumijeva smišljene i opetovane postupke ili riječi koje nanose štetu ili bol. Nasilje su postupci koji razaraju, ugrožavaju i na bilo koji način ponižavaju ljudsko biće. Oblici nasilja mogu biti različiti: vrijeđanje, ponižavanje, širenje glasina, ogovaranje, javno ismijavanje, optuživanje, upiranje prstom, prijetnje, izopćavanje, vrijeđanje na rasnoj, etničkoj ili rodnoj osnovi.
Što je nenasilje?
Naučiti rješavati sukobe nenasilno jedna je od važnih vještina koja nam treba cijeli život. Sukobi su svugdje oko nas. Svaki sukob prilika je da odaberemo razgovor, suradnju i zajednički potražimo rješenje. Više o nenasilnom načinu rješavanja sukoba možete pronaći u području rješavanja sukoba.
Oblici i vrste nasilja
Prema (UNICEF-u, 2004) razlikujemo slijedeće vrste nasilja
- Verbalno – dobacivanje, izrugivanje, zadirkivanje, omalovažavanje, prijetnje
- Psihološko – ucjenjivanje, oštećivanje imovine, krađa i bacanje stvari, prijeteći pogledi, neprijateljsko praćenje
- Socijalno – izbjegavanje, ignoriranje, isključivanje iz aktivnosti, ogovaranje i širenje zlobnih tračeva, pritisak na druge da se ne druže sa zlostavljanim djetetom, izoliranje
- Tjelesno – guranje, rušenje, udaranje, nošenje boli, fizičko sputavanje, zatvaranje u neki prostor.
Tipične karakteristike nasilnika
Tipičnog nasilnika karakterizira agresivnost prema vršnjacima. Uobičajeno je gledište da su nasilnici zapravo vrlo nesretni, tjeskobni i nesigurni te imaju potrebu za dokazivanjem, odnosno privlačenjem pažnje na sebe. Nasilnik ima želju za nadmoći i dokazivanjem on želi kontrolirati situaciju, ne suosjeća i nema poštovanja prema drugima. Često burno reagira. Najčešće o svom ponašanju nasilnik ima pozitivan stav, nikad ne prihvaća gubitak, fizički je jači, zadirkuje, upada u nevolje i tuče se.
Iako se razlikuju po načinima i metodama nasilništva, svi nasilnici imaju neke zajedničke crte (Coloroso, 2004.:39):
- vole dominirati nad drugima
- vole iskorištavati druge kako bi dobili ono što žele
- teško im je sagledati situaciju iz perspektive druge osobe
- zaokupljeni su isključivo svojim željama i zadovoljstvom te ne mare za potrebe, prava i osjećaje drugih
- skloni su ozljeđivanju druge djece kad roditelji ili druge odrasle osobe nisu u blizini
- projiciraju svoje vlastite neadekvatnosti na svoje mete kroz okrivljavanje, kritiku i lažne optužbe
- odbijaju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje
- nedostaje im uvid, tj. sposobnost predviđanja i shvaćanja kratkoročnih, dugoročnih i mogućih nenamjernih posljedica njihovog trenutnog ponašanja
- gladni su pažnje.
Prijezir uključuje (Coloroso, 2004.:40):
- Osjećaj da se ima pravo na nasilje, tj. privilegija i pravo da se kontrolira, dominira i osvaja ili na neki drugi način zlostavlja drugo ljudsko biće.
- Netolerantnost prema različitostima - različito je izjednačeno s inferiornim i zbog toga netko tko je različit nije vrijedan i ne zaslužuje poštovanje.
- Sloboda isključivanja - spremnost da izbace, izoliraju ili segregiraju osobu za koju se čini da nije vrijedna pažnje i poštovanja.
Drugim riječima, nasilništvo je arogancija na djelu. Djeca koja se nasilnički ponašaju izgledaju superiorno, što je često maska kojom prikrivaju bol i osjećaj neprilagođenosti. Ona racionaliziraju da im njihova tobožnja superiornost daje pravo da povrijede nekoga prema kome osjećaju prijezir, no u realnosti to je samo izgovor kako bi se osjećali bolje kroz omalovažavanje drugoga.
Tipične karakteristike žrtve
Kao i nasilnici, djeca žrtve imaju različite karakteristike: neki su mali, neki veliki, neki zgodni, neki pametni, neki manje pametni, neki su popularni, a neke skoro nitko ne voli. Jedina stvar koja je zajednička svoj djeci žrtvama jest da su ih nasilnici odabrali. Svatko od njih je bio izdvojen kao objekt prijezira i stoga postao primatelj verbalne, fizičke ili relacijske agresije (agresije u odnosima), iz jednostavnog razloga što je drugačiji na neki način. Kada nasilnik osjeća da može nekoga poniziti da bi se on sam osjećao superiorno (ili potvrdio svoj superiorni status), nije mu teško naći izgovor za nalaženje žrtve nasilja.
Mete mogu biti gotovo svi (Coloroso, 2004.:63):
- dijete koje je novo u četvrti
- najmlađe dijete u školi koje je zbog toga i najmanje, ponekad uplašeno ili nesigurno
- traumatizirano dijete koje je već povrijeđeno ranijom traumom, ekstremno osjetljivo, izbjegava vršnjake da bi izbjeglo bol i koje teško traži pomoć
- submisivno dijete, tjeskobno, niskog samopouzdanja i lako povodljivo te koje je spremno da udovoljava ili umiruje druge
- siromašna ili bogata djeca
- sramežljivo, rezervirano, tiho ili skromno, osjetljivo dijete
- pametno, bistro ili talentirano dijete je meta jer se ističe, drugačije je
- debelo ili mršavo dijete, visoko ili nisko
- dijete s fizičkim ili psihičkim poteškoćama
Protokol o postupanju u slučaju nasilja
Što napraviti ako primijetite nasilje ili doživljavate nasilje?
1. Obratiti se prijatelju, roditelju ili osobi od povjerenja
2. Obratiti se razredniku
3. Obratiti se psihologu ili pedagogu u školi
Ponekad ćemo nasilje primijetiti i bez da nam to netko kaže. No, često se događa da to ne znamo. Zato je važno reći.
2. Obratiti se razredniku
3. Obratiti se psihologu ili pedagogu u školi
Ponekad ćemo nasilje primijetiti i bez da nam to netko kaže. No, često se događa da to ne znamo. Zato je važno reći.