POJAM O SEBI
Kakav sam ja zapravo? Što mislim o sebi? Mogu li uspostaviti kontrolu nad svojim životom? Ova i slična pitanja počinjemo postavljati već u djetinjstvu kako bismo sami sebe bolje razumjeli.
Pojam o sebi u velikoj mjeri utječe na naš život. Određuje koje ćemo događaje u našem životu smatrati važnima, što ćemo poduzimati, koje ćemo ciljeve pokušati dostići, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji će događaji za nas biti stresni i kako ćemo reagirati na njih.
Pojam o sebi ima tri dimenzije: znanje o sebi, očekivanja od sebe i vrednovanje sebe.
1. Znanje o sebi – stvarno „ja“
Kako bismo mogli razumjeti pojam o sebi moramo krenuti od onoga što znamo o sebi. Trebamo upoznati naše „ja“. Oni koji mogu istraživati, ispitivati i otkrivati svoje „ja“ obično su bolje prilagođeni. Ako nismo svjesni zbog čega smo u nečemu uspješni ili neuspješni, zašto smo pobijedili ili izgubili, zašto nas neki ljudi vole ili ne vole, zašto smo sretni ili nesretni, teže ćemo se suočiti s problemima. Da bismo promijenili kod sebe ono što nije dobro, znanje o sebi je nužno. Ako ne vidimo kakvi smo ne možemo se ni početi mijenjati. Znanje o sebi pomaže nam da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo. Na nama samima je da odlučimo jesmo li zadovoljni sa sobom i svojim načinom života te treba li nešto mijenjati.
2. Očekivanja od sebe – očekivano i idealno „ja“
Svatko od nas očekuje nešto od sebe. Pitanje je koliko je svaka osoba sposobna u ostvarivanju svojih očekivanja. To očekivanje se može javiti u obliku idealnog i očekivanog „ja“. Stvarno „ja“ odnosi na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje vjeruju da ih posjeduje. Idealno „ja“ odnosi se na osobine koje bi osoba htjela imati. To su njezine nade i želje. Očekivano „ja“ odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje smatraju da ih treba imati. To su dužnosti, obaveze i odgovornosti. Osoba ima problema, ako se ovi različiti aspekti njezinog „ja“ međusobno ne slažu. Ako je razlika između stvarnog i idealnog „ja“ velika, osoba je sramežljiva, tužna i razočarana. Može osjećati kao da nije uspjela ostvariti ciljeve, želje i snove koje je postavila sama sebi ili koje su joj drugi postavili. Ako je razlika između stvarnog i očekivanog „ja“ velika, osoba se boji, tjeskobna je i ima osjećaj krivnje. Čini joj se da nije uspjela ponašati se odgovorno, u skladu sa svojim dužnostima. Može misliti kako je drugi ljudi zbog toga optužuju i kažnjavaju.
3. Vrednovanje sebe – rezultat svakodnevnog procjenjivanja je samopoštovanje
Kada znamo tko smo i koja su naša očekivanja, preostaje nam ocijeniti sebe kao osobu, odrediti koliko vrijedimo u vlastitim očima. Svakodnevno procjenjujemo ono što jesmo i kakvi jesmo, uspoređujemo s onim što bismo htjeli, mogli ili trebali biti. Rezultat ovih procjena je samopoštovanje.
Pojam o sebi u velikoj mjeri utječe na naš život. Određuje koje ćemo događaje u našem životu smatrati važnima, što ćemo poduzimati, koje ćemo ciljeve pokušati dostići, hoćemo li biti zadovoljni onim što smo učinili, koji će događaji za nas biti stresni i kako ćemo reagirati na njih.
Pojam o sebi ima tri dimenzije: znanje o sebi, očekivanja od sebe i vrednovanje sebe.
1. Znanje o sebi – stvarno „ja“
Kako bismo mogli razumjeti pojam o sebi moramo krenuti od onoga što znamo o sebi. Trebamo upoznati naše „ja“. Oni koji mogu istraživati, ispitivati i otkrivati svoje „ja“ obično su bolje prilagođeni. Ako nismo svjesni zbog čega smo u nečemu uspješni ili neuspješni, zašto smo pobijedili ili izgubili, zašto nas neki ljudi vole ili ne vole, zašto smo sretni ili nesretni, teže ćemo se suočiti s problemima. Da bismo promijenili kod sebe ono što nije dobro, znanje o sebi je nužno. Ako ne vidimo kakvi smo ne možemo se ni početi mijenjati. Znanje o sebi pomaže nam da prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo. Na nama samima je da odlučimo jesmo li zadovoljni sa sobom i svojim načinom života te treba li nešto mijenjati.
2. Očekivanja od sebe – očekivano i idealno „ja“
Svatko od nas očekuje nešto od sebe. Pitanje je koliko je svaka osoba sposobna u ostvarivanju svojih očekivanja. To očekivanje se može javiti u obliku idealnog i očekivanog „ja“. Stvarno „ja“ odnosi na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje vjeruju da ih posjeduje. Idealno „ja“ odnosi se na osobine koje bi osoba htjela imati. To su njezine nade i želje. Očekivano „ja“ odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje smatraju da ih treba imati. To su dužnosti, obaveze i odgovornosti. Osoba ima problema, ako se ovi različiti aspekti njezinog „ja“ međusobno ne slažu. Ako je razlika između stvarnog i idealnog „ja“ velika, osoba je sramežljiva, tužna i razočarana. Može osjećati kao da nije uspjela ostvariti ciljeve, želje i snove koje je postavila sama sebi ili koje su joj drugi postavili. Ako je razlika između stvarnog i očekivanog „ja“ velika, osoba se boji, tjeskobna je i ima osjećaj krivnje. Čini joj se da nije uspjela ponašati se odgovorno, u skladu sa svojim dužnostima. Može misliti kako je drugi ljudi zbog toga optužuju i kažnjavaju.
3. Vrednovanje sebe – rezultat svakodnevnog procjenjivanja je samopoštovanje
Kada znamo tko smo i koja su naša očekivanja, preostaje nam ocijeniti sebe kao osobu, odrediti koliko vrijedimo u vlastitim očima. Svakodnevno procjenjujemo ono što jesmo i kakvi jesmo, uspoređujemo s onim što bismo htjeli, mogli ili trebali biti. Rezultat ovih procjena je samopoštovanje.
Samopoštovanje
Samopoštovanje je pozitivna ili negativna slika o sebi. To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo. Samopoštovanje je emocionalna komponenta pojma o sebi te se sastoji od dva dijela: osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja.
Većina ljudi se prije ili kasnije zapita „Kakva sam ja osoba?“. Kad god nešto napravimo, svaku odluku koju donesemo zapitamo se jesmo li dobro postupili ili ne. Vrednujemo svoje postupke iz dana u dan i na osnovu tih vrednovanja stvaramo sliku o sebi. Samopoštovanje utječe na to kako ćemo se ponašati, kako ćemo reagirati na ponašanje drugih ljudi, odabrati životne vrijednosti i suočavati se sa životnim izazovima.
Samopoštovanje se odnosi na sve doživljaje koje imamo o sebi i svom identitetu, to je način na koji se vidimo i kakvima se vidimo, odnosno koliko se cijenimo. Očekivanja od samih sebe vrlo su bitna za samopoštovanje. Ako imamo visoka očekivanja onda smo i zbog malih odstupanja nesretni i nezadovoljni. Na primjer ako očekujemo da ćemo uvijek biti uspješni, možda ćemo i manjim neuspjehom biti obeshrabreni i nesretni, čak i ako na kraju postignemo cilj. Samopoštovanje, osim iz naših vlastitih procjena, proizlazi i iz toga što drugi govore i kako se odnose prema nama. Najveći utjecaj na nas imaju reakcije ljudi koji su nam važni i koje volimo.
Osobe s visokim samopoštovanjem su ambicioznije tj. žele i nadaju se u životu postići više na emocionalnom, intelektualnom, stvaralačkom i duhovnom polju. Što je osoba višeg samopoštovanja, to je u komunikaciji s drugim ljudima otvorenija, iskrenija i uspješnija. Drugi ljudi pozitivno reagiraju na ovakvu komunikaciju, što podiže samopoštovanje osobe. Ljudi visokog samopoštovanja skloni su se, prema drugim ljudima odnositi s poštovanjem, dobrim namjerama i pravednošću. Osjećaj poštovanja prema sebi je temelj poštivanja drugih ljudi. Oni ne misle da ih drugi ugrožavaju niti unaprijed očekuju kako će ih odbaciti, prevariti, poniziti ili izdati. Razvijen osjećaj osobne vrijednosti značajno je povezan s velikodušnošću, suradnjom i pomaganjem.
S druge strane nisko samopoštovanje je povezano s manjkom samopouzdanja i osjećajem manje vrijednosti. Loše samopoštovanje pridonosi nastajanju problema, a onda problemi s druge strane samo još više narušavaju samopoštovanje. Osoba niskog samopoštovanja misli kako je nesposobna, neinteligentna, nije lijepa, nije privlačna, nema u sebi kreativnosti, ljudi ju ne vole, inferiorna je u svakom pogledu. Ako osoba misli kako nije pametna ni lijepa, svijet za nju izgleda kao mjesto puno ljudi pametnijih i ljepših od nje. Miljković i Rijavec navode da osobe s niskim samopoštovanjem vole sigurnost i poznate situacije, izbjegavaju zahtjevne ciljeve i na taj način održavaju nisko samopoštovanje. U komunikaciji nisu direktne, ne žele otvoreno reći što misle i osjećaju jer su nesigurne u svoje misli i osjećaje i boje se reakcije drugih. Takve osobe teško podnose neuspjeh. Svaki puta kad ne ostvare cilj, za njih je to još jedan dokaz da su bezvrijedni i neuspješni. Ostale razloge neuspjeha obično ni ne razmatraju.
Slika o sebi
Kao što smo rekli samopoštovanje je pozitivna ili negativna slika o sebi. Za stvaranje pozitivne slike o sebi potrebno učiniti sljedeće:
1. Prihvatiti sebe
Ovo podrazumijeva prihvatiti sebe sa svim svojim prednostima i nedostacima. No, kako bismo to uspjeli moramo prvo osvijestiti kakvi smo zapravo, znači moramo upoznati sebe. Neki žive u zabludi, izbjegavaju samokritički razmišljati o svojim postupcima tj. ne mogu se suočiti sami sa sobom. Rijavec navodi kako su ljudi, koji ne prihvaćaju sebe, u stalnom ratu sa sobom, drugima, svijetom i životom.
2. Uočiti svoje vrijednosti
Svaki čovjek posjeduje vrijednosti kojih tek možda treba postati svjestan. Ono što se najčešće događa je da su ljudi većinom zaokupljeni svojim negativnim osobinama i manama, a manje pozitivnim vrijednostima.
3. Naučiti primati pohvale
Često ljudi osuđuju one koji lijepo govore o sebi i nazivaju ih umišljenima. Tako je s vremenom isticanje sebe u pozitivnom svjetlu zanemareno i potisnuto, ističe Sunčana Kusturin. No ako ne znamo sami sebe pohvaliti za postignuti uspjeh, vjerojatno nećemo znati primati pohvale od drugih ljudi. Ponekad ljudi ne primjećuju neko ponašanje na sebi. Tada je dobro da nam netko ukaže na to ponašanje.
4. Naučiti primati kritike
Kritika je dobra i poželjna samo ako je dobronamjerna i prijateljska. Na taj način osoba može znati što radi loše i kako da to popravi. Kako je kritika vrsta povratne informacije, na temelju nje ljudi stvaraju sliku o sebi. Stoga Rijavec ističe da ne treba kritizirati osobu već njeno ponašanje. Osoba niskog samopoštovanja teško prima kritike, često ih zapaža, smatra ih značajnima i dulje pamti. Svaka kritika samo potvrđuje loše mišljenje koje osoba već ima o sebi. Za takvu osobu važno je naučiti se suočavati s kritikom. Ponekad kritike nisu točne niti dobronamjerne ni značajne jer postoje pojedinci koji vide loše u svemu. Zato je važno naučiti procjenjivati točnost i važnost kritika.
5. Uspoređivati se jedino sami sa sobom
Uspoređivanje počinje vrlo rano u životu gdje roditelji i učitelji međusobno uspoređuju djecu. To nije dobro jer u samom vrhu ima mjesta za nekolicinu. A ako dijete stalno uspoređujemo samo s najboljima vrlo je vjerojatno da će se početi osjećati nesposobno, glupo i neuspješno, navode Miljković i Rijavec. Također nema svoje kriterije i stavove po kojima će živjeti nego prihvaća ono što mu društvo nameće. Stoga ih treba poticati da sami donose svoje kriterije kojih će se pridržavati i po kojima će se mjeriti. Na taj način će napredovati ispunjavanjem ciljeva koje je samo postavilo pred sebe. Rijavec navodi kako nas ne bi trebalo zabrinjavati ako se naši kriteriji razlikuju od drugih. Svaki čovjek je jedinstven i svatko ima pravo na svoju različitost.
Većina ljudi se prije ili kasnije zapita „Kakva sam ja osoba?“. Kad god nešto napravimo, svaku odluku koju donesemo zapitamo se jesmo li dobro postupili ili ne. Vrednujemo svoje postupke iz dana u dan i na osnovu tih vrednovanja stvaramo sliku o sebi. Samopoštovanje utječe na to kako ćemo se ponašati, kako ćemo reagirati na ponašanje drugih ljudi, odabrati životne vrijednosti i suočavati se sa životnim izazovima.
Samopoštovanje se odnosi na sve doživljaje koje imamo o sebi i svom identitetu, to je način na koji se vidimo i kakvima se vidimo, odnosno koliko se cijenimo. Očekivanja od samih sebe vrlo su bitna za samopoštovanje. Ako imamo visoka očekivanja onda smo i zbog malih odstupanja nesretni i nezadovoljni. Na primjer ako očekujemo da ćemo uvijek biti uspješni, možda ćemo i manjim neuspjehom biti obeshrabreni i nesretni, čak i ako na kraju postignemo cilj. Samopoštovanje, osim iz naših vlastitih procjena, proizlazi i iz toga što drugi govore i kako se odnose prema nama. Najveći utjecaj na nas imaju reakcije ljudi koji su nam važni i koje volimo.
Osobe s visokim samopoštovanjem su ambicioznije tj. žele i nadaju se u životu postići više na emocionalnom, intelektualnom, stvaralačkom i duhovnom polju. Što je osoba višeg samopoštovanja, to je u komunikaciji s drugim ljudima otvorenija, iskrenija i uspješnija. Drugi ljudi pozitivno reagiraju na ovakvu komunikaciju, što podiže samopoštovanje osobe. Ljudi visokog samopoštovanja skloni su se, prema drugim ljudima odnositi s poštovanjem, dobrim namjerama i pravednošću. Osjećaj poštovanja prema sebi je temelj poštivanja drugih ljudi. Oni ne misle da ih drugi ugrožavaju niti unaprijed očekuju kako će ih odbaciti, prevariti, poniziti ili izdati. Razvijen osjećaj osobne vrijednosti značajno je povezan s velikodušnošću, suradnjom i pomaganjem.
S druge strane nisko samopoštovanje je povezano s manjkom samopouzdanja i osjećajem manje vrijednosti. Loše samopoštovanje pridonosi nastajanju problema, a onda problemi s druge strane samo još više narušavaju samopoštovanje. Osoba niskog samopoštovanja misli kako je nesposobna, neinteligentna, nije lijepa, nije privlačna, nema u sebi kreativnosti, ljudi ju ne vole, inferiorna je u svakom pogledu. Ako osoba misli kako nije pametna ni lijepa, svijet za nju izgleda kao mjesto puno ljudi pametnijih i ljepših od nje. Miljković i Rijavec navode da osobe s niskim samopoštovanjem vole sigurnost i poznate situacije, izbjegavaju zahtjevne ciljeve i na taj način održavaju nisko samopoštovanje. U komunikaciji nisu direktne, ne žele otvoreno reći što misle i osjećaju jer su nesigurne u svoje misli i osjećaje i boje se reakcije drugih. Takve osobe teško podnose neuspjeh. Svaki puta kad ne ostvare cilj, za njih je to još jedan dokaz da su bezvrijedni i neuspješni. Ostale razloge neuspjeha obično ni ne razmatraju.
Slika o sebi
Kao što smo rekli samopoštovanje je pozitivna ili negativna slika o sebi. Za stvaranje pozitivne slike o sebi potrebno učiniti sljedeće:
1. Prihvatiti sebe
Ovo podrazumijeva prihvatiti sebe sa svim svojim prednostima i nedostacima. No, kako bismo to uspjeli moramo prvo osvijestiti kakvi smo zapravo, znači moramo upoznati sebe. Neki žive u zabludi, izbjegavaju samokritički razmišljati o svojim postupcima tj. ne mogu se suočiti sami sa sobom. Rijavec navodi kako su ljudi, koji ne prihvaćaju sebe, u stalnom ratu sa sobom, drugima, svijetom i životom.
2. Uočiti svoje vrijednosti
Svaki čovjek posjeduje vrijednosti kojih tek možda treba postati svjestan. Ono što se najčešće događa je da su ljudi većinom zaokupljeni svojim negativnim osobinama i manama, a manje pozitivnim vrijednostima.
3. Naučiti primati pohvale
Često ljudi osuđuju one koji lijepo govore o sebi i nazivaju ih umišljenima. Tako je s vremenom isticanje sebe u pozitivnom svjetlu zanemareno i potisnuto, ističe Sunčana Kusturin. No ako ne znamo sami sebe pohvaliti za postignuti uspjeh, vjerojatno nećemo znati primati pohvale od drugih ljudi. Ponekad ljudi ne primjećuju neko ponašanje na sebi. Tada je dobro da nam netko ukaže na to ponašanje.
4. Naučiti primati kritike
Kritika je dobra i poželjna samo ako je dobronamjerna i prijateljska. Na taj način osoba može znati što radi loše i kako da to popravi. Kako je kritika vrsta povratne informacije, na temelju nje ljudi stvaraju sliku o sebi. Stoga Rijavec ističe da ne treba kritizirati osobu već njeno ponašanje. Osoba niskog samopoštovanja teško prima kritike, često ih zapaža, smatra ih značajnima i dulje pamti. Svaka kritika samo potvrđuje loše mišljenje koje osoba već ima o sebi. Za takvu osobu važno je naučiti se suočavati s kritikom. Ponekad kritike nisu točne niti dobronamjerne ni značajne jer postoje pojedinci koji vide loše u svemu. Zato je važno naučiti procjenjivati točnost i važnost kritika.
5. Uspoređivati se jedino sami sa sobom
Uspoređivanje počinje vrlo rano u životu gdje roditelji i učitelji međusobno uspoređuju djecu. To nije dobro jer u samom vrhu ima mjesta za nekolicinu. A ako dijete stalno uspoređujemo samo s najboljima vrlo je vjerojatno da će se početi osjećati nesposobno, glupo i neuspješno, navode Miljković i Rijavec. Također nema svoje kriterije i stavove po kojima će živjeti nego prihvaća ono što mu društvo nameće. Stoga ih treba poticati da sami donose svoje kriterije kojih će se pridržavati i po kojima će se mjeriti. Na taj način će napredovati ispunjavanjem ciljeva koje je samo postavilo pred sebe. Rijavec navodi kako nas ne bi trebalo zabrinjavati ako se naši kriteriji razlikuju od drugih. Svaki čovjek je jedinstven i svatko ima pravo na svoju različitost.
SAMOPOUZDANJE
Samopouzdanje je uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti, birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene. Samopouzdanje je dio slike o sebi i odnosi se na procjenu vlastitih sposobnosti za obavljanje različitih zadataka ili oblika ponašanja.
Kako izgraditi samopouzdanje?
Samopouzdanje stječemo u djetinjstvu i nadograđujemo kroz život. Ako nismo dobili dovoljno pozitivnih povratnih informacija u djetinjstvu od naših skrbnika i okoline, možemo ga izgraditi u odrasloj dobi. Najvažniji korak u procesu promjene je donošenje odluke da ćemo promijeniti ono što nas ne zadovoljava. Moramo biti svjesni da smo nezadovoljni te moramo osvijestiti da sami sebe sprječavamo u napretku. Tek kad odlučimo da ćemo mijenjati sami sebe, možemo početi djelovati. Mijenjanje vlastitog ponašanja nije uvijek jednostavno. Potrebno je mijenjati vrijednosti i uvjerenja koje smo godinama gajili pa je ponekad potrebno više truda i želje za promjenom kako bismo neučinkovita uvjerenja i ponašanja promijenili u učinkovita i zdrava za nas. U procesu promjene često nas sputava strah. Poznato okruženje nam daje lažan osjećaj sigurnosti i mogućnosti kontrole nad životom te strah od promjene tjera ljude da ostanu u negativnosti i patnji. No većina se naših strahova nikada ne ostvari i zato svaki napor u smjeru pozitivne promjene itekako ima smisla.
Da bismo stekli više samopouzdanja moramo upoznati sebe u cijelosti i prihvatiti sve ono što nam se kod nas ne sviđa te sve što ne možemo promijeniti iz prošlosti. Moramo dopustiti sebi neuspjeh. Umjesto oštrog samo-kritiziranja trebamo se zapitati: „Što sam iz ovog naučio/la?“ i „Što ću drugi put napraviti drugačije?“. Kako bi uspješno izgradili samopouzdanje važno je brinuti se za svoje potrebe. Umjesto neprestanog zadovoljavanja potreba drugih ljudi, svakodnevno razmišljajte o tome što vi sami trebate. I počastite se. Također, razvijajte bliskost s drugim ljudima i od njih tražite podršku. Istovremeno se odmaknite od ljudi koji vam crpe životnu energiju i okružite se onima koji bude pozitivno u vama. Probudite i potičite doživljaj uspjeha, uvažavajte male korake, imajte strpljenja za proces promjene, budite realistični u očekivanjima i ne odustajte pri neuspjehu.
Kao što smo vidjeli, samopouzdanje i samopoštovanje su povezani i utječu jedno na drugo. Znači da promjene u jednom uzrokuju promjene u drugom. Pošto smo rekli da samopouzdanje možemo razvijati, ovdje su neki savjeti koji nam pomažu u tome:
Kako izgraditi samopouzdanje?
Samopouzdanje stječemo u djetinjstvu i nadograđujemo kroz život. Ako nismo dobili dovoljno pozitivnih povratnih informacija u djetinjstvu od naših skrbnika i okoline, možemo ga izgraditi u odrasloj dobi. Najvažniji korak u procesu promjene je donošenje odluke da ćemo promijeniti ono što nas ne zadovoljava. Moramo biti svjesni da smo nezadovoljni te moramo osvijestiti da sami sebe sprječavamo u napretku. Tek kad odlučimo da ćemo mijenjati sami sebe, možemo početi djelovati. Mijenjanje vlastitog ponašanja nije uvijek jednostavno. Potrebno je mijenjati vrijednosti i uvjerenja koje smo godinama gajili pa je ponekad potrebno više truda i želje za promjenom kako bismo neučinkovita uvjerenja i ponašanja promijenili u učinkovita i zdrava za nas. U procesu promjene često nas sputava strah. Poznato okruženje nam daje lažan osjećaj sigurnosti i mogućnosti kontrole nad životom te strah od promjene tjera ljude da ostanu u negativnosti i patnji. No većina se naših strahova nikada ne ostvari i zato svaki napor u smjeru pozitivne promjene itekako ima smisla.
Da bismo stekli više samopouzdanja moramo upoznati sebe u cijelosti i prihvatiti sve ono što nam se kod nas ne sviđa te sve što ne možemo promijeniti iz prošlosti. Moramo dopustiti sebi neuspjeh. Umjesto oštrog samo-kritiziranja trebamo se zapitati: „Što sam iz ovog naučio/la?“ i „Što ću drugi put napraviti drugačije?“. Kako bi uspješno izgradili samopouzdanje važno je brinuti se za svoje potrebe. Umjesto neprestanog zadovoljavanja potreba drugih ljudi, svakodnevno razmišljajte o tome što vi sami trebate. I počastite se. Također, razvijajte bliskost s drugim ljudima i od njih tražite podršku. Istovremeno se odmaknite od ljudi koji vam crpe životnu energiju i okružite se onima koji bude pozitivno u vama. Probudite i potičite doživljaj uspjeha, uvažavajte male korake, imajte strpljenja za proces promjene, budite realistični u očekivanjima i ne odustajte pri neuspjehu.
Kao što smo vidjeli, samopouzdanje i samopoštovanje su povezani i utječu jedno na drugo. Znači da promjene u jednom uzrokuju promjene u drugom. Pošto smo rekli da samopouzdanje možemo razvijati, ovdje su neki savjeti koji nam pomažu u tome:
- Promijenite početni stav „ne mogu“ jer on ne ostavlja šansu za uspjeh. U rješavanje nekog problema krenite s uvjerenjem da to možete, dopustite si uspjeh i prihvatite pohvale.
- Krenite od malih stvari, sjetite se svega u čemu ste dobri i uvijek imajte na umu svoje pozitivne strane i vrijednosti.
- Nagradite se za postignuti uspjeh i pohvalite već za to što pokušavate i želite promijeniti nešto kod sebe.
- Promijenite okolinu, okružite se pozitivnim ljudima koji će vas podupirati i podržavati u ostvarenju ciljeva.
- Preuzmite odgovornost za svoje postupke. Objektivno sagledajte uzroke vašeg neuspjeha, ne okrivljujte i ne pripisujte neuspjeh vlastitoj nesposobnosti. Do neuspjeha je možda došlo zbog nedovoljno truda, premalo znanja ili nekih drugih stvari. U svakom slučaju sljedeći put to možete ispraviti i postići uspjeh.